In memoriam: Siniša Švec

Ako je netko imao radijski glas i stav u kojima je bio sublimiran duh Zagreba, imao ga je Siniša Švec koji nas je napustio 10. prosinca, u 62. godini.

„Stvar je prilično trivijalna: radiostanice sviraju “hitove”, a hit je ono što ljudi prepoznaju kao hit. E, tu nastupa famozna kvaka 22 – radio pojačanim puštanjem neke pjesme stvara hit, no programski direktori ne uvrštavaju pjesme, pogotovo domaće, koje po “istraživanju” među svojim slušateljstvom nisu prepoznate kao hit, a to, naravno, nisu jer se ne puštaju… Zato imate eter zatrpan starim stvarima Jure i Filma, Psihomodo popa, Prljavog kazališta, Dine Dvornika i ostalih, dok su mladi bendovi gurnuti na marginu. Ako se netko i uspije izboriti za ulazak na plejlistu, može očekivati da mu se pjesma vrti između tri i pet ujutro… Da ne pričam o tome kako format tretira regiju kao strano tržište, pa se bendovi ni na taj način, jer nisu komercijalni, ne mogu domoći etera”, rekao je tom prilikom Siniša Švec.

Svi oni sati provedeni uz njegov glas na radiju ostat će dio nezaboravnih lijepih uspomena mnogih od nas, ali ovaj citat gore ostaje kao svjedočanstvo vremena na puno dulji rok, ujedno i kao smjernica za sve one svjesne toga da su nam nasušno potrebni mediji koji su u stanju biti rasadnici duha, ideja, kvalitete i slobode. Siniša Švec se cijelog svog života zalagao upravo za to, kao što je do kraja ostao tamo gdje se najugodnije osjećao – ispred radijskog mikrofona i oboružan uvijek svježim playlistama kao istinski borac protiv formata i medijske žabokrečine.