Zdravko Mamić Maminho

---

---

Rodio se u Rudešu, ali odrastao u susjedstvu radija, ovdje na poznatoj piratskoj strani, west side-u svih FM-a bivše Jugoslavije, kolijevci modernog radija na prostorima tada Istočne Europe. Bili su to početci osamdesetih, tih toliko spominjanih osamdesetih koje su odredile živote mnogima iz naše generacije. Ovdje, na Svetom Duhu, stvarao se, konačno, radio ispiriran američkim, talijanskim i engleskim postajama.

No, gdje je sve i kako počelo?

Počelo je tom sudbonosnom kazetom Help, The Beatlesa, u Opel Manti najstarijeg brata, ili za bubnjevima, gitarom, klavijaturama djetinjstva, kako u crkvi preko puta, tako i u kultnoj Kašini, poslije i za njegovu generaciju mitskog mjesta party i techno kulture u Hrvata, a tada poznatim izletištem, provodeći djetinjstvo, najčešće vikendom, za fliperima ili sjedeći za Hammond orguljama, svirajući Telecastere i Gibsone, lupajući po Ludwig bubnjevima po danu ili svirajući gitaru i pjevajući s bendom na nekoj od mnogobrojnih svadbi i raznih drugih ludih noći, dijete u noćnom svijetu zečica, kockara, direktora, kreme.

Svraćali su i jako dobro raspoloženi bacali razne sessione najpoznatiji hrvatski glazbenici, od Boška Petrovića, čak Dubrovačkih Trubadura jednom prilikom, tadašnjih “Beatlesa” s juga, po velikoj popularnosti, Jimmyja Stanića, mnogih tada njemu nepoznatih umjetnika, sumnjivih likova, šeika i svega što je prolazilo kroz Zagreb sedamdesetih. Biranje i mijenjanje singlica u jukeboxu ili to što su mu u šestom razredu prišli i rekli da ga čekaju neki osmaši vani. Bio je mali vražičak pa se bojao da je nešto doviknuo nekoj krivoj, iskreno, bojao se da ne bude moša. No, na totalno čuđenje, njemu i danas neshvatljiv izvor, veliki osmaši su pitali da li bi možda puštao ploče na Tosci i prvoj školskoj čagi te godine. Puštati sedmim i osmim razredima, biti DJ na čagi gdje je kao šestaš, krenuo godinu dana ranije u školu, inače ne bi smio ni pomisliti na eventualni ulazak.

Ili možda kao strastveni plesač po Lapu i Saloonu, jer ga u Big Ben nisu puštali, pa je kao klinac bio maskota u tada popularnim četvrtcima na Tuškancu, igrajući tek pristigle hitove, pritom oduševljavajući prisutne znanjem, izbrušenima preko dana.

U podrumima Tesline na nevjerojatnim matinejama u klubu Scena, ni ne znajući da će tu, poslije puno godina u blizini završiti svoju prvu fazu djelovanja na radiju – ostaviti mladenačke snove, nadanja i uloženi trud, uloženog sebe, cijelog. Sredinom devedesetih, ime i frekvenciju koju je stvarao od samih početaka.

Želite li saznati još više o našem Maminhu, pročitajte jedan od njegovih rijetkih intervjua, posebno sačuvanih.

 

Istaknuto

---

Voditelji